Hrvatska ide po planu, možda i više od toga

8

Hrvatska je do polufinala EP-a došla na zaista impozantan način, sa 5 pobjeda i 1 neodlučenim ishodom. Iako možda sama izvedba nije svaki puta bila po -guštu- probirljivog i zahtjevnog hrvatskog navijača, ovakav rezultat je pomalo iznenađen sa većinu, osim za Červara, njegove suradnike i igrače. Padali su redom Norveška, Ukrajina, Rusija, Island je izvukao bod, Austrija i europski prvak, Danska. Nije zgorega vječitim kritičarima ponoviti da je Hrvatska na prvenstvo došla sa najmlađom od svih 16 reprezentacija, a na pripremama su se ozlijedila prva dva lijeva vanjska, Lacković i Valčić. Ne treba biti Červar, Onesta, ili Wilbek, da bi znali što znači lijevi vanjski u rukometu. Sve to utjecalo je na umjetnički dojam na prvim utakmicama, ali, rezultat je ipak ono što se pamti. Mirko Alilović je i gledajući statistiku, koja kaže da je obranio 59 udaraca, sigurno među najboljim vratarima prvenstva. Očito da je radeći sa Vladom Šolom puno napredovao i jedna je od najčvršćih karika hrvatske reprezentacije. Ivana Balića mnogi su već otpisali i govorili kako će Austrija biti Ivanov -labuđi pjev-. Pogotovo kada u reprezentaciji više nema Pere Metličića, njegovog prijatelja i suigrača s kojim se u igri slaže i žmirećki. Kad, vidi vraga, Balić igra bolje nego ikad, rekli bi, ko u najboljim danima, iako, baš ovi dani budu oni najbolji. Ivano je pun motiva, zdrav je, osim najnovije ozljede ruke, koja ga protiv Danske nije spriječila da odvede hrvatsku reprezentaciju do pobjede. U ovom trenutku Balić je sigurno najbolji igrač EP-a, nadamo se da će tako ostati do kraja prvenstva. Denis Buntić je možda i najugodnije iznenađenje. Iako već nekoliko godina Buntić igra i to odlično u Ademar Leonu, gdje je redovito među najboljim strijelcima, na EP ispraćen je sa sumnjom. Niti sam Červar nije bio načisto sa Buntićem, pa mu je uglavnom pretpostavljao Kopljara. No, Denis, kad god bi ušao u igru, donio bi puno toga dobroga za hrvatsku reprezentaciju, a protiv Danske je bio i najbolji igrač i strijelac. Ako tako nastavi, sigurno će biti važan adut protiv Poljaka. Nakon prvih susreta bilo je i pitanja što se događa sa Domagojem Duvnjakom, koji je izgleda bio malo umoran ubitačnim ritmom Bundeslige. Već protiv Austrije Dule je pokazao da se polako vraća igri na koju nas je navikao, da bi Dancima pokazao što zna i može. Igor Vori i dalje je konstanta hrvatske reprezentacije, iako, već i ptičice pjevaju o suradnji sa Balićem, koja je jedna od najjačih kombinacija dobitničke igre hrvatske repke. Igi je protiv Danaca zabio 3 od 3. Tek toliko- Štrlek se dokazao na ovom prvenstvu, a Čupić i Zrnić također pokazuju zašto su ovdje, još da je koja lopta više na krilu, ali, bit će, ima vremena Mali dužnik je još uvijek Marko Kopljar, koji je nekoliko puta pokazao da može zabiti, iako mu još uvijek fali više odlučnosti u igri. To nadoknađuje, zajedno sa Gojunom, u obrani i iz utakmice u utakmicu izgledaju bolje i čvršće, vjerujemo da će tako biti i protiv Poljaka. Nadamo se da će se u završnici punom parom uključiti Lacković i Valčić, koje su do sada uvelike sputavale ozljede. Sa njima dvojicom niti samo finale nije predaleko. Ne smijemo zaboraviti niti na Vukovića, koji je također igrač koji može donijeti prekokret. Kada se sve zbroji i oduzme, sigurno je da Červar i njegova momčad imaju itekako dobrih aduta u borbi sa Wentom i njegovima. Uostalom, dobili smo ih u polufinalu SP-a i nedavno na turniru u Austriji. Sigurno je da je polufinala EP-a druga utakmica i bit će sigurno teže, ali, i mi svojih aduta za finale imamo. Zoran Vujić

Prethodni članakRaspored završnice EP-a
Sljedeći članakLijewski: Bolje Hrvatska nego Island