Momčad Ribole Kaštele trenutno je posljednja na tablici Premijer lige. Imaju jednak broj bodova kao i Metalac, no zbog gol razlike nalaze se na 10. mjestu. Popriličan je to pad za Kaštelane u odnosu na prošlu sezonu kada su završili peti. Međutim, u drugom dijelu ove sezone rukometaši Ribole Kaštele se polako “bude”. Zabilježili su već tri pobjede i jedan remi u namjeri da pobjegnu s dna i izbjegnu ispadanje u niži rang. O planovima Ribole Kaštele do kraja sezone, ali i o njegovoj karijeri razgovarali smo s Dinom Banovićem, najboljim strijelcem kluba. Banović je u Ribolu Kaštelu došao prije tri godine, a s nama je uoči svog 23. rođendana (17.3.1994.) podijelio svoje planove za budućnost.
Koji su bili tvoji rukometni počeci i zašto si izabrao rukomet?
Svoje prve rukometne korake sam napravio u rukometnom klubu Hrvatski Dragovoljac Dugi Rat, gdje sam počeo trenirati sa 6 godina. Rukomet sam izabrao zato što u mom mjestu postoji duga tradicija pa su me roditelji upisali.
Trenutno si igrač Ribole Kaštele, ali opiši nam svoj rukometni put do tada. Gdje si sve igrao? Koji je trener na tebe najviše utjecao kao igrača?
Trenutno nastupam za rukometni klub Ribola Kaštela, a do sada sam igrao najduže za već spomenuti Hrvatski Dragovoljac, odakle sam otišao kratko u Njemačku. Potom sam se vratio i odigrao jednu polusezonu za RK Split iz kojeg dolazim u Kaštela gdje sam sad već treću sezonu. Najviše je na mene kao na igrača utjecao trener u mom matičnom klubu Boško Nazor s kojim smo kao kadeti generacije 1994/95 osvojili naslov prvaka Hrvatske.
Prošle godine Ribola je bila peta, no ove godine držite začelje. Prva polusezona je bila Premijer lige je bila za zaborav praktički. Međutim, 2017. donijela je bolju igru i neke velike pobjede. Može li Ribola pobjeći s dna ljestvice?
Prva polusezona stvarno je bila za zaborav. Slijedom nesretnih okolnosti i ozljeda prvu polusezonu nismo mogli računati na Galića, Jelinića, Dunata, Šindika i Ilića. Praktički smo igrali bez zamjena što se osjetilo na našoj igri. Dolaskom 2017. godine i povratkom već spomenutih igrača i odlično odrađenim pripremama pod trenerskim tandemom Bujas/Pavić počele su dolazili bolje igre i bolji rezultati. Sigurno je da imamo kapacitet za ostanak u Ligi i da bi sve osim ostanka bilo veliko iznenađenje.
Ako ipak ispadnete, hoće li to biti neuspjeh ili ste očekivali da bi ove godine mogli ispasti?
Ukoliko ispadnemo sigurno je da će to biti neuspjeh. Mislim da smo po igračkim imenima sigurno za Top 5 klubova Premijer lige samo što smo spletom nesretnih okolnosti, ozljeda i nekih loše odigranih utakmica tu gdje jesmo. Međutim, polako stižemo i stigli smo priključak na ljestvici i u naš ostanak ne sumnjam, ali to će trebati pokazati na terenu.
Trenutno si šesti strijelac Premijer lige i prvi svog kluba sa 78 pogodaka. I u prošloj sezoni zabio si najviše za svoj klub (133 pogotka). Tko je najzaslužniji za tvoju raspucanost?
Na ovo pitanje moram odgovoriti vrlo poznatim klišejom: ‘Ekipa je zaslužna za sve pojedinačne uspjehe pa tako i moj’. Uvijek ekipa izbaci pojedinca. Nekad sam to ja, nekad netko drugi.
Kakvi su planovi za budućnost? Planiraš li se preseliti ili ostaješ u Riboli?
Planiram na kraju sezone se opet okušati u inozemstvu. Imam nekoliko konkretnih ponuda, ali o tome ću razmisliti na kraju sezone. Sada su misli usmjerene samo na to da izborimo opstanak u Premijer ligi.
Rukometni uzor: Kao i većini mi je Ivano Balić, a općenito veliki sportski uzori su mi Goran Ivanišević i pokojni Dražen Petrović
Najdraži rukometni klub: Hrvatski Dragovoljac
Prije utakmice uvijek… popijem kavu s prijateljima i prokomentiram utakmicu koja dolazi
Pjesme koje slušam za „nabrijavanje“ su: definitivno pjesme Minee, Vesne Pisarović i najdraže od svega su pjesme Magazina, ali starog Magazina iz vremena Ljiljane Nikolovske i Jelene Rozge: Ako poludim, Ne tiče me se, Ljube se dobri, loši, zli, Nebo boje moje ljubavi i drugi bezvremenski hitovi.
U slobodno vrijeme najviše volim… druženje s ekipom
Kad ne igram i treniram rukomet… idem na utakmice splitskog Hajduka
