Rukometni klub Poreč i ove je sezone u vrhu Premijer lige. Velike zasluge u tome ima i dvadesetogodišnji Moreno Car, vratar koji već drugu sezonu za redom rijetko ima ispod deset obrana po utakmici, što mu je donijelo i poziv u seniorsku reprezentaciju (širi popis). Ovogodišnja statistika za Morena kaže da je vratar koji ima najveći prosjek obrana po utakmici (11,67 %) i da je obranio najveći broj šuteva (177 / 551). Evo što nam je Moreno rekao o planovima Poreča, sebi, svojoj dosadašnjoj karijeri i o smjeru u kojem bi želio da njegova karijera ide.
Moreno,za početak nam reci nekoliko rečenica o sebi…
Zovem se Moreno Car, imam 20 godina. Dolazim iz Crikvenice, a zadnje dvije godine živim i igram u Poreču. Završio sam srednju školu u Rijeci, smjer Tehničar za mehatroniku.
Kako glasi tvoja rukometna priča?
Rukomet sam počeo trenirati sa šest godina. Na početku sam igrao u malome mjestu pokraj Crikvenice, Bribiru. Tamo sam igrao i trenirao pet godina, nakon čega se cijela moja generacija preselila u Crikvenicu, gdje sam nastavio svoju karijeru do seniorskog uzrasta. Krenuvši u treći razred srednje škole preselio sam se u Rijeku, jer sam tu sezonu igrao u RK Matuljima. Nakon toga sam se vratio nazad u Crikvenicu, gdje sam odigrao još jednu sezonu. Tada je došao poziv od RK Poreča, u kojem treniram već drugu igračku sezonu. Od svojih rukometnih početaka stojim na golu, i oduvijek sam se tu vidio, jer ipak tu nema puno trčanja. Šalim se, naravno. Jedno vrijeme sam igrao na poziciji lijevog vanjskog, ali brzo sam se vratio među vratnice, jer sam se tamo osjećao najsigurnije.
Nastupio si za juniorsku reprezentaciju Hrvatske. Kakve je uspjehe među mlađim dobnim kategorijama ostvarila tvoja generacija?
Na zadnjem prvenstvu sam prvi put nastupio za juniorsku reprezentaciju, s kojom sam postigao veliki uspjeh, najveći naše generacije, a to je četvrto mjesto na Europskom prvenstvu. Čeka nas još jedno prvenstvo na kojem nam je cilj osvajanje medalje.
Nedavno si po prvi puta spomenut i u okvirima seniorske reprezentacije…
Iako sam bio na širem popisu, na okupljanju seniorske reprezentacije nisam bio. Zbog samoga poziva sam se osjećao jako dobro, jer je to veliko postignuće za mene, te se nadam da ću jednoga dana i zaigrati za našu seniorsku reprezentaciju.
Već drugu sezonu braniš u Premijer ligi. Kako bi komentirao kvalitetu Premijerke u smislu koristi za razvoj mladih igrača?
Naša liga je vrlo dobra za razvoj mladih igrača, ima puno dobrih i iskusnih ekipa s odličnim igračima. Svakako da takva liga pruža priliku za napredak i skupljanje iskustva za nešto više od naše lige.
Koji je trener u tvojoj dosadašnjoj karijeri ostavio najveći utjecaj na tebe? Za koga bi volio da ti jednog dana bude trener i zašto baš on?
Ima više trenera kojima sam zahvalan, no na prvome mjestu je moj prvi trener, pokojni Dario Stipeč. On me je držao i bodrio u ovome sportu, kako bih ostao u rukometnim vodama. Ali trener koji me je stavio na gol svakako je Darko Jeličić. Veoma sam zahvalan i svome sadašnjem treneru, Dinku Đankoviću, koji mi je pružio priliku u RK Poreču i koji me drži na mom nivou branjenja. Zahvalan sam i svojim reprezentativnim trenerima, Horvatu i Paveliću. I za kraj, u ove dvije sezone mogu se zahvaliti svome golmanskom treneru, Abasu Arslanagiću, koji radi i trenira sa mnom te ulaže veliki trud u moj razvoj. Jednoga dana svakako bih htio da mi trener bude Veselin Vujović, trener koji ima jako puno iskustva i veliki autoritet među igračima, a kojeg je stekao ulaganjem truda za razvoj igrača koje trenira.
U Istri su dva vrlo jaka kluba – Umag i Poreč, od kojih redovno barem jedan završi u Ligi za prvaka. Jesu li za tebe i tvoje suigrače od posebnog značaja međusobni dvoboji s istarskim konkurentom?
Uvijek su utakmice između RK Umag i nas od velikog značaja. Popraćene su velikim brojem gledatelja prema čijoj se zainteresiranosti da naslutiti da se radi o najvećem istarskom derbiju. Svaka je utakmica od velike važnosti, pa je tako i svakoj ekipi važno ostvariti pobjedu, koja znači naslov najbolje ekipe u Istri.
Koji su ciljevi Poreča do kraja sezone?
Svakako da nam je najvažniji cilj ući u Ligu za prvaka gdje se nadamo što boljem plasmanu koji bi nas vodio u neki europski kup. Puno je kvalitetnijih ekipa u Ligi za prvaka nego u Ligi za ostanak i samim time bi igrom u toj ligi napredak za našu ekipu bio veći. Također bi igrači skupljali veće iskustvo, koje im je važno, te bi bili značajnije zamijećeni.
Planiraš li uskoro izvan granica Hrvatske? Koja ti je liga najprivlačnija?
Naravno da planiram igru nastaviti izvan granica Hrvatske. S obzirom na moje godine, volio bih još neko vrijeme ostati u Hrvatskoj, kako bih skupio što više iskustva i ostvario što veći napredak te se što bolje pripremio za ono što me čeka „vani“. S obzirom da je Bundesliga najjača liga, naravno da bih htio zaigrati tamo. No nisu isključene ni lige poput Francuske, SEHA lige i Španjolske lige. Ali sve u svoje vrijeme, jer ispred mene su još mnogi treninzi i utakmice koje će me učiniti spremnim za lige poput tih.
Rukometni uzor: Vlado Šola
Najdraži rukometni klub: Veszprem
Prije utakmice uvijek: popijem kavu
Utakmica za pamćenje: Hrvatska-Danska, utakmica za polufinale Europskog prvenstva U-20
Pjesma koju slušam za „nabrijavanje“: nemam ju
U slobodno vrijeme najviše volim: provoditi vrijeme s obitelji,curom i prijateljima
Kad ne igram i treniram rukomet: bavim se spavanjem.
