Rukometni klub Split 2010 već je konstantni član 1. HRL za žene. Jedna od nositeljica igre u klubu, dvadesetdvogodišnja Renata Kežić, nosi dres Splita već četvrtu sezonu. U svom matičnom klubu, Dalmatinki, za prvu je ekipu počela nastupati s 15 godina, a prelaskom u Split 2010 nastavila je sa svojim dobrim igrama.
Za početak, Renata, kako bi nam se ukratko predstavila?
Zovem se Renata Kežić, imam 22 godine, iz Ploča sam, a živim u Splitu već skoro 4 godine. U Split sam se preselila zbog upisa na fakultet, studiram Forenzičnu kemiju i molekularnu biologiju. Budući da tu živim nije bilo izvedivo ostati igrati u matičnom klubu Dalmatinki pa sam odlučila prihvatiti ponudu Splita 2010 i postati njihovom igračicom.
Kako su izgledali tvoji rukometni početci?
Rukomet sam počela trenirati s deset godina. Oduvijek volim sport, a za rukomet su me zainteresirale prijateljice iz škole koje su svakodnevno pričale o doživljajima s treninga. Nakon toga sam se i ja odlučila upisati. Mama i teta također su bile rukometašice pa sam možda i od njih naslijedila ljubav prema rukometu.
Već dugo godina igraš 1. HRL za žene, točnije, od sezone 2010./2011., kada si imala 15 godina. Je li se tako mladoj igračici bilo teško snaći u društvu iskusnijih rukometašica? Koliko ti je tako mladoj ulazak u najjaču hrvatsku ligu pomogao ili odmogao pri formiranju kao igračice?
Bila sam jedna od mlađih cura u ekipi i naravno da je u početku bilo teško snaći se. Nisam odmah bila u prvom planu zbog godina i neiskustva, ali sam se trudila maksimalno iskoristiti svaku pruženu priliku i tako pomoći ekipi. Igranje tako rano u prvoj ligi pomoglo mi je u formiranju, posebno zbog toga što su moje suigračice bile starije i iskusne i od njih sam mnogo naučila.
Četvrtu sezonu već si dio Splita 2010, u koji si prešla iz Dalmatinke. Kako doživljavaš utakmice između ta dva kluba u 1. HRL? Je li teško igrati protiv svojeg prvog kluba?
Utakmica protiv Dalmatinke predstavlja dalmatinski derbi jer smo mi jedina dva kluba iz Dalmacije koja igraju 1.ligu. Moram priznati da prije utakmice osjećam malu nelagodu jer igrati protiv ekipe u kojoj si odrastao nije baš lako. Imam i par prijateljica u ekipi Dalmatinke i to mi predstavlja dodatni teret, ali kada počne utakmica stavimo prijateljstvo u drugi plan i “pofajtamo se“. Nakon utakmice se ponovno družimo bez obzira na ishod.
Kojeg bi trenera ili trenericu istaknula kao ključnu osobu svojeg rukometnog uspjeha?
Ne bih nikog posebno istaknula. Treneri se često mijenjaju, a za uspjeh su najviše zaslužne vlastita volja i trud.
Split 2010 čvrsto drži 11. poziciju ljestvice, a dijele ga samo tri boda do zauzimanja 7. mjesta. Kakve ste si ciljeve postavili na početku sezone? Jeste li zadovoljni do sada učinjenim? (ovo bi se pitanje moglo malo promijeniti, s obzirom na ishod sljedećeg kola)
Naš cilj na početku sezone bio je zauzimanje sredine tablice. S obzirom na oslabljenost ekipe u odnosu na prošlu sezonu, pali smo malo niže, ali vjerujem da ćemo uspjeti prikupiti još bodova da osiguramo ostanak u ligi i popnemo se na više pozicije na ljestvici.
Osim vašeg kluba, u gradu postoji još jedan ženski rukometni klub – ŽRK Split, koji je prošle sezone, kao i vi, bio u 1. HRL za žene. Pretpostavljam da su vam gradski derbiji od posebnog značaja?
Među nama oduvijek vlada rivalstvo i gradski derbiji prošle godine bili su daleko posjećeniji nego druge utakmice tih dvaju klubova. I u jednom i u drugom klubu postoji težnja za ostvarivanjem pozicije glavnog ženskog rukometnog kluba u gradu Splitu, što donosi veću financijsku dobit i druge privilegije.
Kako vidiš svoju rukometnu budućnost? Potpis za koji klub bi bio ostvarenje tvojeg sna?
Vrlo vjerojatno ostajem u Splitu i sljedeću sezonu dok ne završim faks, a za dalje ćemo vidjeti kad dođe vrijeme za to. Sigurno ću nastaviti trenirati, a bilo bi lijepo da mi se ponudi prilika igrati za neki bolji klub.
Rukometni uzor: Ivano Balić
Najdraži rukometni klub: nema ga
Prije utakmice uvijek… odmaram i razmišljam o utakmici
Utakmica za pamćenje: ne znam koju da izdvojim, ali u lijepom sjećanju mi je ostalo državno prvenstvo u Čakovcu 2010. godine kad sam s ekipom Dalmatinke osvojila zlato
Pjesma koju slušam za „nabrijavanje“: The Black Eyed Peas-Bom Bom Pow grupno se slušala na tom prvenstvu, a i sada je volim poslušati
U slobodno vrijeme najviše volim… šetati
Kad ne igram i treniram rukomet, bavim se… pripremam se za ispite i družim se s prijateljima
