Uoči okupljanja hrvatske reprezentacije na Croatia kupu, Sportnet.hr donosi ekskluzivan intervju s Maidom Arslanagić o tome kako se snašla u Španjolskoj, što očekuje u svojoj prvoj sezoni u Ligi prvakinja i kako vidi nastupajući duel svoje ekipe s našom Podravkom… Intervju prenosimo u cjelosti. Maida Arslanagić, nekadašnji lijevi vanjski napadač zagrebačke Lokomotive, od ove sezone nastupa za španjolski klub Cementos La Union Ribarroja. S istim je klubom prošle godine naša kružna napadačica Tihana Ambroš (Šarić) osvojila duplu španjolsku krunu. Tihaninim stopama sada kreće i Maida, koja se izvrsno snašla u novoj sredini. U zadnjem kolu španjolskog prvenstva Ribarroja je pobijedila Farho Gijon 42:22. Maida je bila igračica utakmice i najbolji strijelac susreta sa sedam postignutih golova. Ribarroja je nakon ove pobjede na drugom mjestu ljestvice španjolskog prvenstva. Nakon uspješnih nastupa za Lokomotivu, nastavili ste zabijati i u Španjolskoj. Očito je da ste se se u vrlo kratkom vremenu izvrsno adaptirali i da igrate u izvrsnoj formi. Zbog čega ste se odlučili da karijeru nastavite baš u Španjolskoj? Kako se osjećate u novoj zemlji i novom klubu? “Oduvijek mi je želja bila živjeti i igrati u Španjolskoj, a sad mi se to i ostvarilo. Osjećam se upravo onako kako se osoba kojoj se ostvare želje i snovi može osjećati – super i sretno. Cure su me odlično prihvatile, trude se da se uklopim i sve pohvatam, pošto se još borim sa svojim španjolskim, koji je svakim danom sve bolji. Mentalitet je sličan našem pa se čovjek s našeg područja vrlo brzo prilagodi. Valencija je prekrasan grad s puno mogućnosti i u kojem nikada nije dosadno.” Zašto ste baš odabrali španjolski klub Ribarroju? Da li je presudilo to što su se kao španjolske prvakinje ove sezone izravno plasirale u Ligu prvakinja? “Kad sam odlučila otići iz Hrvatske tražila sam klub koji ima jaču ligu od naše, koji igra Ligu prvakinja i naravno u kojem ću igrati, Ribarroja se našla na vrhu moje liste. Nadam se da ću već svoj prvi nastup u Ligi prvakinja pamtiti po dobrom uspjehu i jednom pozitivnom iskustvu više u mojoj rukometnoj karijeri.” U grupi Lige prvakinja Ribarroja igra u istoj skupini s našom Podravkom Vegetom. Štoviše prvi susret igrate u Koprivnici 28. listopada. Kako vidite taj susret i da li će biti teže igrati protiv Podravke u Ribarrojinom dresu nego što je to bilo u Lokomotivinom? “Podravka… Ah… Taman kad sam mislila da sam ih se rješila evo njih opet (smijeh). Nisam ni otišla od kuće, a već se vraćam (smijeh). To je svakako ekipa koju respektiram i sigurno da se mnogo stvari promijenilo od dolaska novog trenera. Promijenile se one, promijenila sam se i ja. Nije ovo više Lokomotiva, nova je ekipa, novi način rada, sve to sigurno djeluje na mene, dakako pozitivno. Utakmice Lokomotive i Podravke su uvijek bile paklene uz povećani naboj i cijela liga je bila podređena tim utakmicama (sretali smo se najmanje dva puta u ligi i jednom u kupu). Ne vidim razloga da mi bude ništa teže nego što je znalo biti kad sam bila u Lokomotivi, čak mislim da mi je tada bilo i teže upravo zbog tog dodatnog naboja.” Osim Podravke u vašoj su grupi još danski Slagelse i mađarski Gy-r. Slagelse je aktualni danski prvak i osvajač Lige prvakinja. Uz to što su ostali bez nekih važnih igračica, ove sezone imaju i velikih problema s ozljedama a dosta su loše krenuli u danskoj ligi. Gyor niže izvrsne rezultate kako na turnirima tako i u mađarskom prvenstvu. Podravka Vegeta sa Zovkom davno nije tako dobro izgledala. Kako vidite rasplet u grupi A i što očekujete od ove sezone u Ligi prvakinja? “Ne volim razmišljati previše unaprijed. Naravno da bi voljela doći do finala Lige prvakinja, ali idemo korak po korak. Prvo nas čeka utakmica u Koprivnici. Imamo cilj, a malo po malo ćemo doći i do ostvarenja tog cilja. Svjesni smo da imamo jaku skupinu, da sam mogla birati sigurno ne bih htjela skupinu sa Slagelseom i Gy-rom, al eto svako zlo za neko dobro… Istina da Slagelse ima problema, ali one su ipak prvakinje Europe. Vidjet ćemo, daleko je još finale i u današnjem svijetu rukometa sve je moguće. Nema više nepobjedivih, loših, prejakih, svi smo tu negdje, samo je bitno da se sve kockice momčadi poslože i da tog dana sve štima jer ako ne štima, tada i najbolja ekipa na svijetu izgleda smiješno.”