Vjesnik od 15.10.2007 Piše: Iva Markulin Ono što bi najviše trebalo zabrinuti struku i vodstvo CO jest činjenica da je baš cijela momčad -izvan vremena i prostora-, podbacili su baš svi. Rukometaši Croatia osiguranja na pola su puta u skupini C Lige prvaka, a još ne znaju za pobjedu. U dvoboju 3. kola, u Z-richu, zagrebaše je pobijedio domaći Schaffhausen s 31-27 (14-17) i time su si hrvatski prvaci zakomplicirali život do maksimuma. Naime, žele li u drugi krug Lige prvaka, a tvrde da im je to vruća želja, moraju pobijediti u preostale tri utakmice do kraja. To znači slaviti u Skopju protiv Vardara te kod kuće nadigrati Ademar Leon i Schaffhausen. No, nakon dosadašnje tri utakmice teško je uopće reći što ova momčad CO može. U z-riškom je dvoboju sve bilo dobro dok je Kiril Lazarov imao snage vući momčad. Imali su zagrebaši pet pogodaka prednosti, držali se kako-tako, no u drugom je poluvremenu bivši zagrebaš Rares Jurca sa svojih pet pogodaka odlučio slavljenika. Trener Schaffhausena Goran Perkovac dobro je uočio prednosti i slabosti CO i to je iskoristio. Čekao je da se Lazarov umori, postavio je Starczana da ga čuva i posao je time praktički bio završen. Gledajući tri europska nastupa zagrebaša, neke stvari nikako nisu jasne. Prvo, što se događa s momčadi koja bi trebala igrati mnogo bolje? Trener Lino Červar tvrdi da su igrači fizički loše pripremljeni, dok igrači, pak, kažu da sa snagom nemaju problema. Uostalom, sam je Perkovac rekao da Zagrebu nije problem snaga, jer Schaffhausen je pripreme počeo tek pet dana prije CO. Zatim, kakva je uopće vizija Zagrebove igre? Dosad se pokazalo da u CO igra (samo) vanjska linija. Dobro je dok prolaze križanja i šutevi iz daljine, no to nije teško pročitati. I tu dolazi do problema. Domagoj Duvnjak je (pre)mlad, a i daleko od onih igara od prošle sezone. Damir Bičanić (koji je također prošle sezone igrao bolje), pak, ima šut izvana, ali nikad nije bio igrač za prolaz. O nestanku Josipa Valčića da se i ne govori. I onda se događa da takva tri vanjska igraju paralelno s golom, malo će kad pogledati na krila ili na crtu. To radi samo Lazarov, koji je čak u subotu igrao i na srednjem vanjskom. Bez toga, krila na cijeloj utakmici dobiju tri-četiri upotrebljive lopte, kao i Vori na crti. A tako ne može. Ima li više prostora za, primjerice, Špoljarića, Bedekoviča, Horvata… Sigurno ima, ali struka valjda zna zašto se to ne vidi na terenu. Sigurno je samo da momčad CO mora moliti Boga da sačuva Lazarova, jer zasad samo on drži CO na površini. Trener Červar ne pamti tri utakmice zaredom bez pobjede. No, zasad ni on ne zna što se događa. Da, treba vremena da se uigraju, ali to su igrači (osim Bedekoviča) i trener koji se poznaju od ranije. Ono što bi najviše trebalo zabrinuti struku i vodstvo CO jest činjenica da je baš cijela momčad -izvan vremena i prostora-, podbacili su baš svi. Istina, drugi krug za zagrebaše još nije izgubljen, samo što su si dečki izabrali teži put. Ali, da sjajna momčad iz Kutije šibica sve više sliči na Potemkinova sela, također je istina.