I dok većina naših rukometnih reprezentativaca odbrojava posljednje sate trodnevnog odmora, uoči nastavka priprema u Zadru, kapetan Pero Metličić i dalje liječi ozljedu koljena i provodi svakodnevne terapije. – Radim na jačanju mišića, magnet i vozim kućni bicikl. Budući da sve to imam kod kuće, spojio sam terapiju i mali odmor. Moram priznati da je koljeno dosta dobro, ne boli me, jedino što je bilo malo nateklo, ali, stvarno me ništa ne boli. U Delnicama sam stalno radio na snazi, jačanju kvadricepsa i zadnje lože. Koljeno je sve to odlično izdržalo i za sada nema nikakvih problema. Vidjet ćemo kako će biti kad krenem sa trčanjem, ali, veliki sam optimist. Metličić niti ovaj drugi, zadarski, dio priprema neće raditi 100 %, no, u Crikvenici bi trebao krenuti punom snagom. – U Zadru ću početi sa trčanjem, najvjerojatnije odvojeno od ekipe, no, neke stvari sigurno ću raditi i sa ostalim reprezentativcima. Moram prije svega vidjeti kako će koljeno reagirati na trčanje i promjenu pravca, a najvažnije je da se vratim u trkačku formu i napunim pluća. Za sada sve ide po planu i ne isplati se ništa forsirati, bolje je da se priključim dva dana kasnije, nego da se dogodi nešto neplanirano. Iako je Meličić u Delnicama radio po posebnom programu, vidio je i bio svjedokom paklenog rada po režimu Line Červara. – Iskreno, vidio sam da su mi suigrači totalno -razbiveni-, ja sam bio umoran od svojih treninga, mogu misliti kako je bilo njima. Treninzi su bili zaista teški, dečki su svaki slobodan trenutak koristili za odmor, trebali ste im vidjeti lica posljednja 2-3 dana. No, svi su svjesni da je to žrtva koju treba podnijeti da bi se ostvarilo ono što svi želimo. Što se tiče Zadra, najave su da će biti još teže, bit će puno veća sparina i vrućina i sigurno nam neće biti lako. Ali, Olimpijske igre su veliki događaj i nitko ga ne želi propustiti. Kad smo već počeli priču o ozljedama, kapetan nas je izvijestio i kakva je situacija sa ostalim igračima koji nisu mogli trenirati punom parom. – Džomba je u sličnoj situaciji kao i ja, možda zaostaje koji dan, ali, kaže da se dosta dobro osjeća, ništa ga ne boli i radi sve skoro kao i ja. Nadam se da bi i on ovaj tjedan trebao početi trčati. Valčić je, nakon operacije, imao problema sa trbušnim zidom, no, posljednjih dana se i on dobro osjećao, tako da se uključio u normalne treninge. Što se tiče Lackovića, on je bio na poštedi zbog upale donjeg dijela trbušnog zida i u Zadru nastavlja sa treninzima. Sulić je imao problema sa svojom starom ozljedom, ramenom, no, na kraju je i on posljednje treninge radio 100 posto. Na kraju, Ljubo Vukić je na posljednjem trningu uoči odlaska iz Delnica osjetio bol u stopalu, napravljena je magnetska rezonanca i on će nekoliko dana biti na poštedi, ali, mislim da nije riječ o nekoj ozljedi koja bi ga udaljila na dulje vrijeme, izvijestio nas je Metličić. Nakon 9 dana zadarskih priprema konačno će igrači dočekati ono što najviše vole, utakmice. Za početak će Červarovi dečki odigrati 2 susreta protiv Tunisa. Nakon toga u Crikvenici odigrat će i 2 utakmice protiv Poljaka, s kojima ćemo se susresti i u Pekingu. – Mislim da su to protivnici po mjeri. Pogotovo Poljaci, s kojima ćemo se dosta često susretati na natjecanjima, a već u Pekingu smo u istoj skupini. Tunis i Poljska igraju različitim stilom, što će nam dobro doći kao priprema za Igre. Tunižani igraju taj afrički rukomet, nešto slično kao recimo Brazil i azijske ekipe, tako da ćemo vidjeti kako smo se pripremili za takve reprezentacije. Poljska je odlična, čvrsta momčad i sve u svemu, mislim da je to sasvim dovoljno uoči odlaska u Peking. Hoćemo li na tim utakmicama vidjeti i ove ozlijeđene igrače. – Teško je za očekivati da ćemo igrati protiv Tunisa, ali, vjerujem da ćemo sa Poljacima dobiti određenu minutažu, jer, svaka minuta je važna uoči početka olimpijskog turnira, kaže Metličić. Reprezentacija u Peking putuje 03.08., znači tjedan dana prije samog početka, dovoljno vremena da se svlada vremenska razlika i da se igrači priviknu na klimu i sve ono što ih čeka u Kini. Nažalost, slično kao i na prošlim Igrama u Ateni, neke utakmice (prve dvije) igraju se u cik zore (9 ujutro). – Da, imamo dovoljno vremena za svladavanje vremenske razlike. Nažalost, ove prve utakmice igraju se usred noći po hrvatskom vremenu, tako da će nas kod kuće gledati samo oni najuporniji. Šteta je što su organizatori složili takav raspored da prve utakmice igramo u 9 ujutro (po kineskom vremenu), što baš i nije neko vrijeme za utakmice. Posljednji puta smo u to vrijeme igrali u Ateni, tako da imamo iskustva. Uostalom, kako nama, tako i ostalima. Ostale utakmice igramo kasnije, poslijepodne ili navečer. Ukoliko krenemo dobro, ne sumnjam u konačni uspjeh. Sve smo podredili onom konačnom cilju, ne tražimo nikakva opravdanja, bit će nam kao i ostalima, a vjerujem da ćemo otići do kraja i ovaj puta, zaključuje kapetan Pero. U nastavku poslušajte razgovor sa Perom Metličićem. Z.V.