Napustio nas je još jedan rukometni neimar. Umro je šjor Zdravko Vučićević. Svi koji su na bilo koji način imali veze s metkovskim rukometom tako su ga znali i zvali. Zdravko Vučićević rođen je 1. listopada 1937. godine u selu Pećina, općina Ravno (Popovo Polje, BiH). Zbog prirode očeva posla (otac je bio željeznički nadzornik), cijela obitelj je 1947. doselila u Metković u kojem Zdravko zajedno sa sestrom Anom, braćom Antom i pokojnim Stojanom urastao u živo tkivo grada na Neretvi.
Nakon završene osnove, srednju školu pohađa u Splitu gdje postaje članom splitskoga Veslačkog kluba „Gusar“. Povratkom u Metković nakon završetka studija, Zdravko Vučićević sa skupinom zanesenjaka osniva Veslački klub „Neretvanski gusar“.
No već prije toga, u rujnu 1963., skupina sportskih zaljubljenika koju je uz Zdravka predvodio i prof. Tomislav „Volar“ Volarević, osnovala je Rukometni klub „Mehanika“, sve to pod patronatom istoimenog metalno-montažnog poduzeća na čelu kojeg je opet, kao direktor, stajao inženjer Zdravko Vučićević. Ta svojevrsna simbioza od početka je davala dobre rezultate pa je klub rastao iz godine u godinu, a Zdravko je sljedećih četrdesetak godina, uvijek bježeći od svjetala reflektora, samozatajno radio obnašajući u različitim intervalima skoro sve dužnosti u klubu. Bio je aktivan sudionik u mnogim velikim uspjesima kluba, ali i čovjek koji je ostajao uz klub u trenutcima posrtanja.
Zdravko Vučićević 1971. dobio je nagradu „Lancarice“ Skupštine općine Metković za naročite uspjehe postignute u području sporta, 1978. godine povelju Rukometnog saveza Hrvatske za doprinos u razvoju rukometa, 2001. godine nagradu Grada Metkovića „Ždral“ za iznimna postignuća u razvoju rukometnog sporta i odgoju rukometne mladeži, 2012. godine nagradu za životno djelo Zajednice sportova Dubrovačko-neretvanske županije te 2013. godine nagradu Grada Metkovića za životno djelo.
