Nakon tri srebra, na SP u Švedsku po zlato

6

Jutarnji list – 31.01.2010 Autor: Predrag Žukina BEČ – Na tri od četiri posljednja velika natjecanja naša je reprezentacija osvojila tri srebrna odličja. Krenulo je od Norveške i Eura 2008. kada je u finalu bolja bila Danska, nastavilo se na našem domaćem Svjetskom prvenstvu prošle godine kada je finale izgubljeno od Francuske, kao i sada u Austriji. Tri finala, tri poraza. U međuvremenu se igralo i na olimpijskom turniru u Pekingu u ljeto 2008. kada su Červarovi dečki poklekli u polufinalu, također od Francuske, a zatim i u borbi za broncu protiv Francuske. Kad bi tako nešto u nekom snu napravili naši košarkaši, svijet bi se okrenuo naglavce. Kad bi nogometaši opet nekad uzeli još jedno odličje i ponovili broncu iz Francuske, svijet bi se okrenuo naglavce, a naše bi bake u pomoć zvale Vidovitog Milana. No, kad je riječ o rukometašima, često se i srebro – po nekima – naziva neuspjehom. Navikli su nas naši rukometaši na uspjehe i razmazili. Traje to godinama od -eksplozije- u Portugalu 2003. i Atene 2004. Bez obzira što se od olimpijske Atene nisu popeli na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja, međusobna je ljubav između rukometaša i njihovih navijača nepresušna. Pomogao mu je Zoran Gobac:Za nas neće biti tragedija ni ako u Austriji budemo dvanaesti. Naši su ciljevi dugoročni. No, Graz i Beč pokazali su kako je pretjerana skromnost bila nepotrebna. Unatoč drastično mladom kadru u odnosu na ostale reprezentacije, Hrvatska je stigla skoro da samog vrha. Ako je -srednjoškolac- Jakov Gojun na svom drugom velikom natjecanju proglašen najboljim braničem prvenstva, a -pučkoškolac- Manuel Štrlek na svom debiju najboljim lijevim krilom, jasno je da je budućnost hrvatskog rukometa svijetla. Ne treba ništa komentirati i pojašnjavati ako se s punim pravom doda da su Alilović (25), Ivan Čupić (24) i Domagoj Duvnjak (22) zapravo već prekaljeni veterani velikih natjecanja. Svaki od njih trajat će još puno desetljeće, a ni -portugalski veterani- nisu još za odbacivanje. Sasvim smo sigurni da će Ivano Balić hrvatskom rukometu i sebi podariti barem još jedno veliko – nebitno je – da li europsko, svjetsko ili olimpijsko zlato. – Vratit ćemo im – i to već u Švedskoj sljedeće godine – rekao je Domagoj Duvnjak nakon bečkog finala dok je ponosno izašao iz dvorane s europskim srebrom, oko vrata. Naravno, mislio je na Francuze. Nisu se još ni slegle emocije, nije se ni stigao otuširati i znoj mu je kapao s lica, a već je mislima bio u Švedskoj na Svjetskom prvenstvu. I ostali su automatizmom ponudili istu -priču-. -Vratit ćemo im, vrijeme je na našoj strani .- I službeno najbolji mladi pivot svijeta Marino Marić (20) čeka kao zapeta puška. Ostali su naši mladići bez jedinog, tog europskog zlata kojeg nemaju, a već su mislima na sljedećem okupljanju reprezentacije. Na SP u Švedsku sljedeće godine, na sljedeći Euro u Srbiji 2012. oni će opet ići po zlato. Nadamo se i na domaćem Euru 2014. kojeg tek trebamo izboriti zajedno s Mađarima.

Prethodni članakMedalja iz Austrije nastavak je čudesne serije
Sljedeći članakStiže nova rukometna velesila – HRVATSKA